Od izdubljenih, okrenutih prema gore, stisnutih nosova do injekcija koje stvaraju neravnine, u nastavku je vodič o tome kako se rinoplastika razvijale tijekom vremena.

Pop kultura je dugo tečno govorila o operaciji nosa i njezinim postoperativnim zavojima. Tehnike kad je rinoplastika u pitanju postale su toliko napredne da je gotovo nemoguće pogoditi tko ju je imao. No, normalizacija operacije nosa i sve prirodniji rezultati dugo su se razvijali.

Operacija rekonstrukcije nosa (rinoplastika) datira još iz šestog stoljeća prije Krista, kada je indijski liječnik Sushruta opisao metodu režnja na čelu za obnovu nosa. Operacija je rađena na pacijentima koji su izgubili nos kao oblik kazne.

Općenito, rinoplastika nije doživjela veliki razvoj na Zapadu sve do 16. stoljeća. Europa je bila do koljena u masovnoj epidemiji sifilisa koja je ostavila horde oboljelih s trulim i unakaženim nosovima. Rekonstruktivni zahvati nosa izvedeni su kao pokušaj prikrivanja ovih simptoma i suprotstavljanja stigmi bolesti i tako se moderna zapadna rinoplastika počela razvijati.

Otprilike u isto vrijeme, talijanski kirurg Gaspare Tagliacozzi predstavio je novu metodu, a to je bila  rekonstruktivna rinoplastika za koju se koristila koža s pacijentove nadlaktice. Tagliacozzi je promovirao svoju „talijansku metodu“ – koja je zahtijevala da pacijentova nadlaktica ostane vezana za nos dva tjedna (kao alternativu značajnim ožiljcima na licu nakon „indijske metode“). No Tagliacozzijeva metoda imala je i svoju lošu stranu – u hladnim klimama, novi bi nos ponekad postao ljubičast i otpao. Zbog toga je „talijanska metoda“ ubrzo izašla iz upotrebe.

Ti rani zahvati nosa obavljani su kako bi se zamijenilo ili dalo dojam zamjene nečega što je izgubljeno traumom ili bolešću. Tek u kasnom 19. stoljeću rođena je čisto estetska rinoplastika – izvedena kako bi se redizajnirali netaknuti nosovi, umjesto da se nadomjeste nedostajući. Godine 1887. američki otorinolaringolog John Orlando Roe dokumentirao je ono što se smatra prvom modernom rinoplastikom na pacijentu koji je patio od emocionalnog stresa uzrokovanog „mops nosom“. Roeova tehnika izvedena je unutar nosa, čime su eliminirani vanjski ožiljci i osigurana tajnost njegova rada. …